rođen 22.decembra 1960. godine u Nišu, maturant gimnazije Bora Stanković i diplomac Više ekonomske škole u Beogradu, 1983.godine.
U politički život Srbije uključio se aprila 1992.g članstvom u Demokratskoj stranci. U proleće 1993.godine izabran je za predsednika Gradskog odbora Demokratske stranke u Nišu, a na izborima u jesen iste godine izabran je za narodnog poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Na skupštini DS 1994. g prvi put je izabran za potpredsednika stranke. Na ovu funkciju je biran još četiri puta , 1996, 1998, 2000 i 2002.godine. Na predlog predsednika DS Zorana Đinđića, 2000. i 2002.godine izabran je za zamenika presednika Demokratske stranke.
Nakon izborne krađe 1996.godine pokreće i vodi građanske proteste koji, nakon tri meseca trajanja, primoravaju režim da prizna rezultate izbora. Januara 1997.godine izabran je na funkciju presednika Skupštine grada Niša. Tokom četvorogodišnjeg mandata pokreće mnoge akcije i projekte koji Niš pretvaraju u glavno uporište demokartije u Srbiji tog vremena. Grad uspešno vodi kroz sve strahote Miloševićevog režima i u danima surovog bombardovanja NATO pakta, 1999.godine. Kreator je projekta "Energija za demokratiju", koji je finansirala Evropska unija, što je obezbedilo građanima Niša i Pirota energente za višegodišnje grejanje. Osnivač je i predsednik Saveza slobodnih gradova, asocijacije demokratskih lokalnih samouprava. Bio je i predsednik Stalne konferencije gradova i opština Jugoslavije.
Oktobra 2000. godine ponovo je izabran za predsednika SG Niša i poslanika u Veću građana Savezne skupštine. Nekoliko nedelja kasnije, nakon petooktobarske građanske revolucije, preuzima funkciju Saveznog ministra unutrašnjih poslova. Za vreme trogodišnjeg mandata tadašnja Jugoslavija je ponovo primljena u Interpol, pojednostavljen je prijem izbeglica u jugoslovensko državljanstvo, ukunute su vize susednim zemljama...
Za presednika Saveta za borbu protiv terorizma je izabran 2002. godine, a bio je i član Nacionalnog saveta za saradnju Jugoslavije sa haškim Međunarodnim krivičnim tribunalom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji .
Nakon atentata na Zorana Đinđića, 18. marta 2003.godine izabran je za predsednika Vlade Republike Srbije, koja nastavlja proevropsku reformsku politiku predhodnog premijera. U akciji "Sablja" koju pokreće odmah nakon atentata razrešeno je ubistvo Đinđića, još trideset ubistava i nekoliko hiljada drugih krivičnih dela izvršenih za vreme Miloševićeve vladavine.
U leto iste godine dobija nagradu Foruma Cran Montana za zasluge u svrgavanju autokratskog režima i za demokratizaciju Srbije.
Zbog korupcije i nelojalnosti nekoliko članica DOS-a, novembra 2003. proglašava prestanak postojanja te koalicije i zahteva raspuštanje Narodne skupštine Srbije, što dovodi do vanrednih izbora.
Nakon odlaska sa premijerske funkcije osniva Centar za razvoj građanskog društva MilenijuM.
Oženjen je i ima dvoje dece.